Srpski

Nominativ (Šablon:jez-lat = imenovati) je prvi padež u srpskom jeziku i njime se imenuje vršilac radnje, nosilac zbivanja, stanja ili osobine. Odgovara na pitanje Ko? ili Šta?

Nominativ u rečenici je:

  • najčešće subjekat.
  • deo imenskog predikata
  • uz neke glagole (postati, zvati se, ostati, činiti se, biti i dr.), nominativ služi i kao dopunski predikativ (Postao je doktor.)
  • zajedno sa veznicima kao i nego nominativ može biti priloška odredba za način (Odjeknulo je kao bomba.)
  • kao pridevna dopuna (Dobar kao hleb.)
  • zajedno sa veznikom kao može imati i službu priloške odredbe za vreme (Još kao dete nije voleo to da jede.)
  • atribut i apozicija kad god se odnose na imenicu u nominativu (Bila je tu i Marija, Mitrova žena, vrlo ozbiljna osoba.)

Literatura

  • Stanojčić, Ž. Popović, Lj. (1992). „Gramatika srpskog jezika“, Zavod za izdavanje udžbenika: Novi Sad. ISBN 86-17-02288-4