ȕtor

Imenica

uredi

ȕtor, m

Značenja:

  1. Urez, uzani žleb na kraju dȕge u koji se uglavljuje dno ili poklopac bureta, vedra i sl. [1]

Primeri:

  1. Pìnter níje pìnter ako n[e] ùme da nàmēsti valjáno ȕtore; ko kod Stéje što je bílo, pa pȍlak ràkije iscúrilo. Jaša Tomić [1]


Sinonimi:

  1. uture [1]


Reference

uredi
  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene

uredi