Srpski

Dativ je treći od sedam padeža srpskog jezika i jedan od padeža mnogih slovenskih, a i nekih drugih indoevropskih jezika. To je padež namene i cilja, a odgovara na pitanja Kome? ili Čemu? Zavisno o glagolu, pridevu, imenici, prilogu, uzviku i predlogu.

Upotreba dativa

  • Dativ kao nepravi / indirektni objekat ili onaj koji prima neku radnju se vrlo često upotrebljava u srpskom jeziku, kao npr.:
Дао сам ти писмо. или Учини ми услугу.'
  • Gotovo da se svaki prisvojni pridev ili zamjenica (atribut) mogu zameniti u srpskom jeziku, kao npr.:
Отац му је на путу. (Његов отац је на путу.)
  • Osim toga dativ se kao padež koristi i u nekim priloškim konstrukcijama:
Драго ми Вас је упознати. или Тешко јој је признати.
  • U dativu se označava osoba koja nešto prima ili doživljava određeno osećanje:
Она ми је драга. или То јој је било тешко.
  • Dativ se upotrebljava nakon određenih predloga: k/ka, prema, nasuprot.
  • Dativ ličnih zamenica (mi, ti, nam, vam) ponekad je samo formalni dalji objekat, a prava mu je svrha isticanje bliskosti sa onim kome se govori. Takav dativ se zove etički dativ.
  • Glagoli koji zahtevaju dativ:
    • činiti se / učiniti se
    • gaditi se / zgaditi se ili smučiti se
    • nedostajati ili još u nekim delovima faliti / zafaliti
    • pomagati / pomoći
    • prijati / goditi ili ugoditi
    • smetati / ometati ili zasmetati
    • sviđati se / svideti se ili dopadati se / dopasti se
    • verovati / poverovati

Kod imenica ženskog roda u dativu jednine dolazi do glasovne promene koja se zove sibilarizacija ili druga palatalizacija, gde se slova k, g, h menjaju u c, z, s kada se nađu ispred slova i, ali ne uvek.