Tisa

Tisa (srpski, lat. Tisa) uredi

Imenica uredi

Tisa, ž

Kategorije: pren.


Značenja:

  1. Korito napunjeno vodom u koje svatovi ubacuju sitan novac i koje preskaču. [1]

Primeri:

  1. Na ulazu — kapiji postavlja se korito sa vodom preko koga moraju preći svi svadbari, neki moraju oprati ruke, a svako mora i darovati u vodu novac, tj. platiti „Tisu”, „čamac”, „skelu”. [2] [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Mila Bosić, Ženidbeni običaji Srba u Banatu. — Rad, 33, 1991, 133—162, str. 147.

Napomene uredi