arendaš

arendaš (srpski, lat. arendaš) uredi

Imenica uredi

arendaš, m

Oblici:

  1. ‘onaj, koji, uzima, zemlju, u, arendu' [1]

Primeri:

  1. Célog vȇka je bȉo arѐndāš i rádio túđu zȅmlju. Futog Subotica Nadalj Čurug Gospođinci Žabalj Kovilj Titel Mošorin Novi Kneževac Novi Bečej [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene uredi