bȅna

bȅna (srpski, lat. bȅna) uredi

Imenica uredi

bȅna, m/ž

Značenja:

  1. Osoba koja je benava, benasta. [1]

Primeri:

  1. Vȉdi bȅne, štȁ je urádio! Bačinci [1]
  2. A snȃjka im bȅna, svȅ kojѐšta prȋča. Laćarak [1]
  3. Bȅno jѐdna! Begeč Čerević Subotica Turija Ravno Selo Čurug Gospođinci Žabalj Đurđevo Kikinda Taraš [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene uredi