blagonja

blagonja (srpski, lat. blagonja) uredi

Imenica uredi

blagonja, m

Značenja:

  1. Dobar, miran čovek. [1]

Primeri:

  1. Kȁo nȉki blágonja se zaglédiš. [2] Itebej [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 235.

Napomene uredi