bȑnja

bȑnja (srpski, lat. bȑnja) uredi

Imenica uredi

bȑnja, m

Značenja:

  1. Konj sa belom njuškom. [1]

Primeri:

  1. Bȑnju smo prȍdāli mesáru. [2] Kovilj Sot Jarak Kupinovo Vrdnik Čerević Golubinci Novi Slankamen Gospođinci Futog Opovo [1]
  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.