buklija

Imenica

uredi

buklija, ž

Oblici:

  1. bùklija, buklȉja[1]

Značenja:

  1. Okićena čutura vina ili rakije koja se nosi prilikom pozivanja u svadbu. [1]
  2. Dan kada se poziva u svadbu. [1]

Primeri:

  1. U četvrtak pred venčanje đuvegija kod svoje kuće priređuje (pravi) bukliju. Buklija je značajna po tome što se toga dana kiti i pojavljuje prvi svat u predstojećoj svadbi, tzv. buklijaš. [2] [1]
  2. Mladi (devojke i momci) kite čuturu cvećem i ruzmarinom, što propraćaju prigodnim svadbenim pesmama. Okićenu čuturu nazivaju buklija (severni Banat) ili legija (južni Banat). [3] [1]
  3. Bùkliju sam nòsio vala stȏ púti. Jaša Tomić Martonoš Novo Miloševo Novi Bečej Melenci Deska [1]
  4. Buklȉja ȉsto, sȁmo se našȃra, a ȉsto tȃ čùturica, sȁmo našȃrana i dȍbila nádimak buklȉja. [4] Kovin [1]


Sinonimi:

  1. kanala [1]
  2. legija 1 [1]


Izrazi:

  1. Ići u buklije ("pozivati u svadbu"; "Sȕtra nísam kȕći, ѝdēm u bùklije"). Jaša Tomić Itebej Novi Bečej Melenci Neuzina Boka Šurjan [1]

Reference

uredi
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Mirjana Maluckov, Zbirka peškira u Vojvođanskom muzeju. — Rad, 31, 1988—1989, 205—286, str. 221.
  3. Mila Bosić, Ženidbeni običaji Srba u Banatu. — Rad, 33, 1991, 133—162, str. 138.
  4. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.

Napomene

uredi