vùntō

vùntō (srpski, lat. vùntō) uredi

Imenica uredi

vùntō, m

Oblici:

  1. vunto, -òva [1]

Primeri:

  1. Tȏ se prȁvi ȍma kad se kȕpi sȇno na njȉvi još u vuntòve i onda se pȍsle vȍzi. Subotica [1]


Sinonimi:

  1. bagljov [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene uredi