vuča

vuča (srpski, lat. vuča) uredi

Imenica uredi

vuča, ž

Izgovor:

IPA: [...]  
Audio:  (datoteka)

Značenja:

  1. Vučenje, tegljenje (nekog tereta, vozila i sl.). [1]

Primeri:

  1. Kalup je imao spojke koje su istovremeno služile rukovanju sa kalupom, zatim radi vuče od mesta gde se nalazilo sirovo blato do mesta gde se čerpić ostavljao — izručivao iz kalupa radi sušenja. Banatski Dvor Vršac [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene uredi