golubar

golubar (srpski, lat. golubar) uredi

Imenica uredi

golubar, m

Oblici:

  1. -ára [1]
  2. golubȃr Vršac, golùbār [1]

Značenja:

  1. Onaj koji gaji golubove. [1]

Primeri:

  1. Vȉder golubára, sàmo se vȅre po tàvanima. [2] Bačinci Laćarak Ravno Selo Žabalj Čurug Gospođinci Đurđevo Lovra [1]


Sinonimi:

  1. golubaroš, golupčar [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ,6,980, 59—92.

Napomene uredi