dura

dura (srpski, lat. dura) uredi

Uzvik uredi

dura, uzv.

Kategorije: uzv.


Oblici:

  1. dȕra, dȗra Vršac [1]

Značenja:

  1. Za zaustavljanje, umirivanje konja. [1]

Primeri:

  1. Dura, riđo, šta se muvaš?!. Begeč Kać Novi Sad Novo Miloševo Jasenovo [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.

Napomene uredi

Sufiks uredi

dura
duraa, durab, durav, durag, durad, durađ, durae, duraž, duraz, durai, duraj, durak, dural, duralj, duram, duran, duranj, durao, durap, durar, duras, durat, durać, durau, duraf, durah, durac, durač, duradž, duraš

Prefiks uredi

dura
adura, bdura, vdura, gdura, ddura, đdura, edura, ždura, zdura, idura, jdura, kdura, ldura, ljdura, mdura, ndura, njdura, odura, pdura, rdura, sdura, tdura, ćdura, udura, fdura, hdura, cdura, čdura, dždura, šdura