ducin

ducin (srpski, lat. ducin) uredi

Imenica uredi

ducin, m

Oblici:

  1. dȕcӣn Đurđevo [1]

Značenja:

  1. Dugačak kožni kaput s obrubom od krzna. [1]

Primeri:

  1. Ducin je takođe velik zimski ogrtač koji se sa prednje strane do dole zakopčava. Za razliku od opaklije, ducin ima rukave, ogrlicu, po jedan džep sa strane i skoro je jednake širine u gornjem i donjem delu ( — N Mš) [ŠN 64; ĆZS12; PČ II15,17; PČ III49; PČ VIII 52]. [2] [1]# Dùcӣn je jѐdna bȗnda do dóle. Bȗnda je kad je pòstaljena, sa štòfom pa pòstaljena, a dùcӣn je od gòle kȍže. On bȕde ѝšāran, bȕde žúte ȋre po njѐmu, pa crvѐne, pa ȉma dȍle òne dlȁke onàko da vȉse, pȅrvāz do dóle. [1]
  2. Ćùrčija je prȁvio dùcӣn i prȁvio je opàkliju. Dùcӣn je kȁo dùgački mȕški kàpӯt, sàmo do zѐmlje. Ima i rukáve. [3] [4] Kovilj Susek Sviloš Turija Ravno Selo Žabalj Čurug Gospođinci Kać Novi Sad Begeč Novi Bečej [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Rajko R. Nikolić, Šajkaška narodna nošnja. Srpske narodne nošnje u Vojvodini. Novi Sad (Matica srpska),953, 57—75, str. 68.
  3. Svetlana Malin-Đuragić, Ćurčijski zanat u Kovilju (rukopis).
  4. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ,6,980, 59—92, str. 66.

Napomene uredi