eškut

eškut (srpski, lat. eškut) uredi

Imenica uredi

eškut, m

Oblici:

  1. ȅškӯt Đurđevo Novo Miloševo [1]
  2. ȅškut [1]

Značenja:

  1. Porotnik; seoski sudija. [2] Mošorin Senpeter[1]
  2. Opštinski službenik; izvršitelj. [1]
  3. Opštinski odbornik (za vreme austrougarske vlasti). [3] [4] Batanja[1]

Primeri:

  1. Ȏn je ùčen čȍvek, kàdgod je rádijo ko ѐškӯt. [5] Laćarak Bačinci Turija Ravno Selo [1]
  2. Òvaj kòmšija óde na ròglju bio [j]e ȍndak ȅškut. [6] [7] Itebej [1]
  3. Eškuti su samo potvrđivali ono što predlažu notaroš i knez. Begeč Novi Sad Ilandža [1]
  4. Bila su četiri eškuta u selu. Kać [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Ivana Lovrenski, Leksika pojedinih običaja i narodnih verovanja u govoru Srba u Velikom Senpetru (rukopis diplomskog rada).
  3. Zbirka reči Božidara Kovačeka.
  4. Jovan Jerkov, Močenje — topljenje konoplje u Srba u Batanji tridesetih godina. — ESM, 3, 2001, 118—123.NOV Vesna Marjanović, Savremene transformacije novogodišnjih običaja Vojvodine. — Rad, 35, 1993, 177—186, str. 121.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 452.
  6. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 492.
  7. Zbirka reči Radovana Vrtipraškog.

Napomene uredi