zvȅket

zvȅket (srpski, lat. zvȅket) uredi

Imenica uredi

zvȅket, m

Značenja:

  1. Prodoran zvuk koji nastaje pri udaru u metalni predmet. [1]

Primeri:

  1. Kuća je tamo gde je vatra u šporetu, gde voda struji u loncu, dok u dvorištu škripi đeram ili se čuje zveket lanaca i pljesak vode u valovu. Turija Subotica [1]


Sinonimi:

  1. odzvek, zveka [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene uredi