klepalo

klepalo (srpski, lat. klepalo) uredi

Oblici:

  1. klépalo, klepȁlo, klѐpalo [1]

Značenja:

  1. Daska postavljena u crkvenoj porti da se u nju udara na Veliki petak i tokom uskršnjeg posta kad su zvona vezana. [1]

Primeri:

  1. Kad neko umre, ne zvone mu, već udaraju u klepalo. Begeč [1]
  2. Doba dana i vreme oglašava se klepalom. [2] Boka Neuzina Straža [1]
  3. Jel čȕješ dȁ l lȗpadu klѐpala? [3] [4] Mokrin Đurđevo Novo Miloševo Ivanda Čenej [1]
  4. Klépala lúpaju. [5] Baranda [1]
  5. Čȉm dȏđe Vȅliki pétak, ȍndak ne lúpaju zvȍna, ȍndak lȗpa klepȁlo. Izbište Jasenovo [1]
  6. Ȍnda ne zvȍne, se lȕpa klepȁla. Klepȁlo — tȍ dȍđe dȁska, tȁko se prȁvi o[d] dȑveta dvȁ čékića. Vršac [1]


Sinonimi:

  1. klepetalo [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Vesna Marjanović, Simbolika i simboli u uskršnjem ciklusu. — Rad, 33, 1991, 163—176, str. 167.
  3. Ivanka Rajkov, Prilog za dijalektološki rečnik govora Mokrina. — PPJ, 7, 1971, 187—192, str. 189.
  4. Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 171.

Napomene uredi