koca

koca (srpski, lat. koca) uredi

Imenica uredi

koca, ž

Kategorije: rib.


Oblici:

  1. kȍce [1]

Primeri:

  1. To se zovu koce. To se od pruća, a može se i od trske ovako se to pravilo. I tu ide nuz tu ogradu ta riba, šaran. Krupni šarani se vatali. [2] Apatin [1]


Sinonimi:

  1. glavčina [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.

Napomene uredi

Sufiks uredi

koca
kocaa, kocab, kocav, kocag, kocad, kocađ, kocae, kocaž, kocaz, kocai, kocaj, kocak, kocal, kocalj, kocam, kocan, kocanj, kocao, kocap, kocar, kocas, kocat, kocać, kocau, kocaf, kocah, kocac, kocač, kocadž, kocaš

Prefiks uredi

koca
akoca, bkoca, vkoca, gkoca, dkoca, đkoca, ekoca, žkoca, zkoca, ikoca, jkoca, kkoca, lkoca, ljkoca, mkoca, nkoca, njkoca, okoca, pkoca, rkoca, skoca, tkoca, ćkoca, ukoca, fkoca, hkoca, ckoca, čkoca, džkoca, škoca