munkaš

munkaš (srpski, lat. munkaš) uredi

Imenica uredi

munkaš, m

Oblici:

  1. mȕnkaš, mȕnkāš [1]

Značenja:

  1. Vojni obveznik manjinske narodnosti pod Mađarskom za vreme Drugog svetskog rata mobilisan u radne odrede (kome se nije poveravalo oružje). [1]

Primeri:

  1. Mȏj ȕjak je dòšo iz mȕnkāša, pa vȉdio žȅnske u čàkšire. [2] Novi Sad [1]
  2. Ȍnda jȃ ȕvek nȍsim đȕbre, a mȏj dȅda je u mȕnkāši tȋ. Deronje [1]
  3. Ȏn je òčō u mȕnkāše. [1]
  4. Mȗž mi je bȉo i u mȕnkāšima, rádio je tȁmo u Màđarskoj. Bečej [1]
  5. Skȕpiše nas u mȕnkaš, u rȃdnu čȅtu. Martonoš [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Milena Šurjanović, Srednja vrata. Novi Sad (Prometej), 2005, 149 str, str. 25.

Napomene uredi