Викиречник

razljučiti

razljučiti

razljučiti (srpski, lat. razljučiti)

uredi

Glagol

uredi

razljučiti, {{{vid}}} neprel.

Oblici:

  1. -im [1]

Značenja:

  1. Odvojiti jedno od drugoga praveći razliku, razdvojiti. [1]

Primeri:

  1. I tȗ je tàko bílo: razljúčilo se, ȍbaška mȕški ȍbaška žȅnski okrȍm ako ȉma svòju žѐnu i u právu mu stòji da je njѐgova. [1]
  2. Tȁmo su trážili da se svȁka vȅra ràzljӯči. Svȁku vȅru su razljúčili. [2] [3] Itebej Kać [1]
  3. Razljuče se i jaganjci od ovaca — majki. [4] Izbište [1]


Sinonimi:

  1. zalučivati [1]


Reference

uredi
  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 407.
  3. ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 500, 505.
  4. ↑ Mirjana Maluckov, O ovčarstvu u jugoistočnom Banatu. — Rad, 35, 1993, 187—198, str. 191.

Napomene

uredi
Preuzeto iz „https://sr.wiktionary.org/w/index.php?title=разључити&oldid=233972”