smej

smej (srpski, lat. smej) uredi

Imenica uredi

smej, m

Oblici:

  1. smȅja [1]
  2. smȇj, smȅj [1]

Značenja:

  1. Izražavanje dobrog raspoloženja i zadovoljstva isprekidanim karakterističnim glasovima, praćenim obično kratkim i izrazitim pokretima usana, lica, očiju i sl., smeh. Iđoš[1]

Primeri:

  1. Štȁ je od òne lȕde òšӣšane, bȍže me sàčӯvaj i saklòni, kad je vȉdiš, da cȑkneš od smȅja. Boka Novi Bečej Jaša Tomić Šurjan Neuzina Tomaševac Sefkerin [1]
  2. Da pȕkneš od smȅja. [2] Novi Sad Orlovat Farkaždin Ivanda [1]


Izrazi:

  1. vȁtati se za tŕbu odsmȅja ("isto"). Vršac [1]
  2. Bȉti nȁsmӣj ("biti smešan"; "Bȉjo mi je nȁ smӣj"). Lovra [1]
  3. Váljati se odsmȅja ("grohotom se smejati"). Sombor Vršac [1]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 23, 97, 144.

Napomene uredi