Викиречник

utor

utor

utor (srpski, lat. utor) uredi

Imenica uredi

utor, m

Značenja:

  1. Urez, uzani žleb na kraju dȕge u koji se uglavljuje dno ili poklopac bureta, vedra i sl. [1]

Primeri:

  1. Pѝnter níje pѝnter ako n[e] ùme da nàmēsti valjáno ȕtore; ko kod Stéje što je bílo, pa pȍlak ràkije iscúrilo. Jaša Tomić [1]


Sinonimi:

  1. uture [1]


Reference uredi

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene uredi

Sufiks uredi

utor
utora, utorb, utorv, utorg, utord, utorđ, utore, utorž, utorz, utori, utorj, utork, utorl, utorlj, utorm, utorn, utornj, utoro, utorp, utorr, utors, utort, utorć, utoru, utorf, utorh, utorc, utorč, utordž, utorš

Prefiks uredi

utor
autor, butor, vutor, gutor, dutor, đutor, eutor, žutor, zutor, iutor, jutor, kutor, lutor, ljutor, mutor, nutor, njutor, outor, putor, rutor, sutor, tutor, ćutor, uutor, futor, hutor, cutor, čutor, džutor, šutor
Preuzeto iz „https://sr.wiktionary.org/w/index.php?title=утор&oldid=454350”