utor

utor

utor (srpski, lat. utor)

Imenica

utor, m

Značenja:

Urez, uzani žleb na kraju dȕge u koji se uglavljuje dno ili poklopac bureta, vedra i sl. ^[1]

Primeri:

Pѝnter níje pѝnter ako n[e] ùme da nàmēsti valjáno ȕtore; ko kod Stéje što je bílo, pa pȍlak ràkije iscúrilo. Jaša Tomić ^[1]

Sinonimi:

uture ^[1]

Reference

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene

Sufiks

utora, utorb, utorv, utorg, utord, utorđ, utore, utorž, utorz, utori, utorj, utork, utorl, utorlj, utorm, utorn, utornj, utoro, utorp, utorr, utors, utort, utorć, utoru, utorf, utorh, utorc, utorč, utordž, utorš

Prefiks

utor

autor, butor, vutor, gutor, dutor, đutor, eutor, žutor, zutor, iutor, jutor, kutor, lutor, ljutor, mutor, nutor, njutor, outor, putor, rutor, sutor, tutor, ćutor, uutor, futor, hutor, cutor, čutor, džutor, šutor

Preuzeto iz „https://sr.wiktionary.org/w/index.php?title=утор&oldid=454350”