bujica
bujica
bujica (srpski, ćir. bujica) uredi
Imenica uredi
bujica, ž
Oblici:
Primeri:
- Bȕjica je snéla svȕ zȅmlju z gȏrnjeg článka vinȍgrada. Vršac Sombor [2]
- Bùjica — kad jáka kȉša pȁda, svȅ tȍ ȍde u jàrčinu. Dobrinci [2]
Reference uredi
- ↑ Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str.
- ↑ 2,0 2,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.