fara

fara (srpski, ćir. fara) uredi

Imenica uredi

fara, ž

Kategorije: rib.


Značenja:

  1. Štap na zadnjem, užem delu vrške odnosno bubnja. [1] Mol[2]

Primeri:

  1. Mačka, to u čamcu mora da bide. Mačku metem u faru natrag i to stoji. [1] Padej [2]
  2. Ima [vrška] karov od krila i karov na fari, na turu. [1] Mol [2]
  3. Šaran iskopa rupu pa u toj rupi živi. On svaki je glavom unutri, a fara mu je napolje. [1] Mol [2]


Sinonimi:

  1. štujer [2]
  2. tur [2]
  3. rep [2]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene uredi