gubica

gubica (srpski, ćir. gubica) uredi

Imenica uredi

gubica, ž

Kategorije: pogr.


Oblici:

  1. gȕbice [1]

Značenja:

  1. Usta i nozdrve životinje. [1]
  2. Usta kod nekih vrsta riba. [1]
  3. Usne. Itebej[1]
  4. Ljudska usta. Taraš[1]

Primeri:

  1. Stȁviš kònju kòrpicu na gȕbicu, kad špàrtāš, da ne grízē kùruze. Laćarak [1]
  2. Konje tu nismo ranili, već oni sami šta zahvate gubicama. [2] Mokrin Subotica Pačir Turija Kać Ravno Selo Čurug Gospođinci Žabalj Đurđevo Novo Miloševo Taraš Lovra [1]# Upovorka — to je išljig koji ima čeličnu iglu oštru, pa kad nemam barke a oću da mi riba oživi, onda se to zadene kroz gubicu ribi. [3] Elemir Novo Miloševo [1]


Sinonimi:

  1. labrnja [1]
  2. kljun [1]


Reference uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Galetin, Iz leksičke problematike severne Šajkaške. — PPJ, 16, 1980, 59—92.
  3. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.

Napomene uredi