kȇl

kȇl (srpski, ćir. kȇl) uredi

Imenica uredi

kȇl, m

Kategorije: rib.


Oblici:

  1. kel [1]

Primeri:

  1. To se zove kel. Kel — to po nemački, al po monoštorački ću da kažem: opačov to se zvao. I to je drvo krakljasto i imade cigla jedna. Onda imade lopata jedna i na kraju te lopate ima rupa, i kroz tu rupu se sprovede od mreže ono parče na kraju imade, ostane od mreže kako se namontira. [2] Apatin [1]


Sinonimi:

  1. štapac [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Velimir Mihajlović—Gordana Vuković, Srpskohrvatska leksika ribarstva. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1977, 457 str.

Napomene uredi