móguć

móguć (srpski, ćir. móguć) uredi

Oblici:

  1. -ȕće, moguć, -ȕća [1]

Značenja:

  1. Koji može biti, koji može da postoji. [1]

Primeri:

  1. Ȍndak i[h] vȍdi u štȁle, ȍndak i[h] vȍdi tȁmo di je salȃš od ováca, pa kȍčine kod svínja pokazȋvo, svȅ mogȕće. Jasenovo [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene uredi