nevera

nevera (srpski, ćir. nevera) uredi

Imenica uredi

nevera, m/ž

Značenja:

  1. Osoba koja je prekršila datu reč, koja je izneverila, prevarila drugu osobu (obično o momku ili devojci u ljubavnoj vezi). [1] Čenej Novo Miloševo[2]
  2. Osoba druge vere. [2]

Primeri:

  1. Ȏn njȗ vòle, i lépa je i valjána, al je nèvera i bába mu dȁo bèfēl da je ne dòvodi kȕći. Neuzina Jaša Tomić Šurjan Boka [2]


Reference uredi

  1. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 165.
  2. 2,0 2,1 2,2 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene uredi