kititi

kititi (српски, ћир. китити) уреди

Глагол уреди

kititi, {{{вид}}} непрел.

Категорије: одр. вид.трп.


Облици:

  1. -im [1]
  2. -a, -o [1]

Значења:

  1. Činiti da neko ili nešto lepše izgleda dodavanjem nekog ukrasa, ukrašavati. [1]
  2. Ukrašavanje čuture koja se nosi prilikom pozivanja u svadbu. [1]
  3. Vrsta božićnog kolača. [1]
  4. Vezivati u kitu, praviti kitu. [1]

Примери:

  1. Ìde kod brȁta da kȉti jȇlku za Bòžić. Јаша Томић [1]
  2. Tȇ su se grànčice kȉtile sa raznorȃznim trȁkama, raznorȃznim bójama. Арадац [1]
  3. Ȍči vènčānja, prȇ jèdan dȃn kȉtu buklijáša. [2] Кумане [1]
  4. Ruzmarin su na dan uoči „svatova” u momkovoj kući „kitile” devojke, tj. pozlaćivale ga „telejom” i vezivale trobojnom trakom. [3] [1]
  5. Tȍ se kȉti cȓkva. [4] Вршац Ђурђево Ново Милошево Шурјан Бока Неузина [1]
  6. Tȏ se kȉtilo da déca nísu znȁla. [1]
  7. Prilikom kićenja neveste, otkupljivanja i odvođenja mlade na venčanje, soba je bila brižljivo čuvana i zaključavana. [5] Бачки Брестовац [1]
  8. Tada se objavi i dan „kićenja buklije” na koju dolaze devojke koje uz kićenje buklije pevaju razne svatovske pesme. [6] Остојићево [1]
  9. Tȍlko se gnjȃvidu s òtim njȇnim kȉćenjem ko da se nijèdna dòsad níje udávala. Јаша Томић Шурјан Бока Неузина Вршац [1]
  10. O Bòžiću kòd nās prȁvimo vȅliki kòlāč, pa kȃžemo — kȉćeni kòlāč. Бата [1]
  11. Ȍnda smo se tȁmo sìgrali, lòmili smo grànčice i cvȇće smo kȉtili, prȁvili smo bukéte da donesémo kȕći. Бата [1]


Изведене речи:

  1. se [1]
  2. kićenje [1]


Изрази:

  1. Kititi bukliju ("ukrašavati čuturu vina ili rakije koja se nosi prilikom pozivanja u svadbu"; "Na bukliju mladoženja poziva svoje drugove i drugarice, kao i mlade iz rodbine da „kite bukliju”"). [1]
  2. kàkvim se cvȇtom zàkitiš, onàkvim ćeš sekȉtiti ("treba pažljivo birati muža (ili ženu)"). Ново Милошево [1]
  3. ˜ se túđim pȇrjem ("pripisivati sebi, prisvajati tuđe zasluge"). Јаша Томић Шурјан Бока Неузина Вршац [1]

Референце уреди

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 Речник српских говора Војводине, измењено и допуњено издање у 4 тома, приредили мр Дејан Милорадов, Катарина Сунајко, мр Ивана Ћелић и др Драгољуб Петровић, Матица српска, Нови Сад.
  2. Невенка Секулић, Збирка дијалекатских текстова из Војводине. — СДЗб, ХХVII, 1981, 107—306, стр. 134.
  3. Рајко Р. Николић, Шајкашка народна ношња. Српске народне ношње у Војводини. Нови Сад (Матица српска), 1953, 57—75, стр. 75.
  4. Павле Ивић—Жарко Бошњаковић—Гордана Драгин, Банатски говори шумадијско-војвођанског дијалекта. Прва књига: Увод и фонетизам. — СДЗб, ХV, 1994, 419 стр, стр. 121.
  5. Паорске куће. 1993, 440 стр, стр. 124.
  6. Миливоје Милосављевић, Етнолошка грађа о Србима у Остојићеву. — Рад, 26, 1980, 141—165, стр. 154.

Напомене уреди