stoicizam

Српски

stoicizam (српски, ћир. стоицизам)

Падеж Једнина Множина
Номинатив stoicizam stoicizmi
Генитив stoicizma stoicizma
Датив stoicizmu stoicizmima
Акузатив stoicizam stoicizme
Вокатив stoicizme stoicizmi
Инструментал stoicizmom stoicizmima
Локатив stoicizmu stoicizmima


Именица

stoicizam, м

Слогови: sto-i-ci-zam,  мн. sto-i-ci-zmi


Значења:

Stoicizam (ili stoa) je bio filozofski pravac popularan od 4. veka p.n.e., posebno među obrazovanom elitom antičke Grčke i Rimskog carstva. Njen osnivač je Zenon (333—264. p.n.e.) iz današnje Larnake. Tvrdili su da svetom vlada svetski um, sudbina. Centralni problem kojim su se bavili je bila etika. Osnovni moto stoika bio je „život u skladu sa prirodom“. Stoičku školu zabranio je vladar Justinijan I 529. godine, uz obrazloženje da potiče iz paganstva i da nije u skladu sa hrišćanstvom.

Примери:

  1. Najvažnije vrline su razumnost, pravednost i umerenost.
  2. Mudar čovek živi u skladu sa prirodom i sopstvenim razumom, jer tako postiže duševni mir.
  3. Stoicizam je promovisan kao način života koji se ne dokazuje rečima, već delima.
  4. Druga poznata stoička izreka je „blažen je onaj ko je zadovoljan onim što ima“.
  5. Smatrali su da čovek treba da se suprotstavlja nagonima koje stvaraju ljubav, strast, mržnja, strah, bol, itd.


Преводи

Референце

Сродни чланци са Википедије:

[1] stoicizam

Македонски

Изговарање

Именица

stoicizam m

  1. stoicism

Деклинација