učenje

Srpski

Padež Jednina Množina
Nominativ učenje učenja
Genitiv učenja učenja
Dativ učenju učenjima
Akuzativ učenje učenja
Vokativ učenje učenja
Instrumental učenjem učenjima
Lokativ učenju učenjima


Imenica

učenje, s

Slogovi: u-če-nje,  mn. u-če-nja


Značenja:

[1.] Učenje je relativno trajna i progresivna promena ličnosti i ponašanja individue nastala kao rezultat prethodne aktivnosti iste, tj. iskustva. Učenje je proces sticanja novog, ili modifikovanja postojećeg znanja, ponašanja, veština, vrednosti ili preferencija.[1]
[1.1.] Radi boljeg razumevanja, a i kao potvrda drevnosti, pradavne reči u savremenom srpskom jeziku,
osvrnućemo se na glagol u sanskrtu उच्यति [2] (čita se) učjati sa značenjem:
[1.1.1.] navići se na, biti naviknut na
[1.1.2.] voleti nešto, uživati u, osećati zadovoljstvo u, uživati

Poreklo:

[1.1.] reč učenje je izvedena iz praslavenskog: *učiti → staroslavenski: učiti

Sinonimi:

[1.1.] smer, škola, pravac [3]


Asocijacije:

[1.1.] obrazovanje, prosveta

Izvedene reči:

[1.1.] [[]]


Reference

  1. Richard Gross, Psychology: The Science of Mind and Behaviour 6E, Hachette UK. (please provide the title of the work)[1], (please provide a date or year), →ISBN 978-1-4441-6436-7
  2. Sanskrt: [[2]]
  3. Ćosić, Pavle; et al. (gl. asistent i stručni konsultant Bojana Đorđević) (2008). Rečnik sinonima. Beograd: Kornet. ISBN 978-86-86673-09-1.  (COBISS)

Srodni članci sa Vikipedije:

[1] učenje