dírati

dírati (srpski, lat. dírati) uredi

Glagol uredi

dírati, {{{vid}}} neprel.

Oblici:

  1. dirati, dȋram [1]# dirnem, dirati [1]

Značenja:

  1. Dodirivati, ticati nešto. [1]
  2. Uzimati nešto. [1]
  3. Imati dejstvo na nešto, uticati, delovati. [1]
  4. Napadati, nasrtati na nekoga. [1]
  5. Uznemiravati. [1]
  6. Zadevati, peckati nekoga. [1]
  7. Pružiti ruku, neko oruđe i sl. do kratkotrajnog dodira s nečim. [1]
  8. Uzeti nešto od hrane, okusiti. [1]

Primeri:

  1. Krȁva je jȃko mírna. Čѐšӣ je kako vȍleš, sàmo nѐmoj za sȉse dírati dok je nѐ meteš nȕ[z] zӣd, dok je nѐ vēžeš. [2] [3] [4] Martonoš Begeč Novi Kneževac Novo Miloševo Itebej Zrenjanin Tomaševac [1]# Ѝzvādim právo na pȕšku (tȏ ste trȅbali u pȓvi mȁ napísati) — bȉo džȁndari, bȉo kȏ da dȏđe, mòja [je] pȕška òbešena tȗ ù sobu; tȏ nѐ sme dírati nȉko (jel kad ѝdem ȕ polje da me zùstavi) — kad ȉmam právo!. [5] Novo Miloševo [1]# U màrtӯ se sȉje, pàsӯlj se òkopa, nȅko òprska, i òkopā ga i nѐ dӣra do àvgusta, dok se ne čùpa. [6] Parage [1]# Nȉko nas níje díro i mȋ nȉkog. [7] Srbobran [1]
  2. Níje nas nȉko díro. Kalaz [8]# Onda su dòšli dȍktori, pa su ȍma ràsekli i zȁvӣli. Onda je nísu dírali trȋ dȃna. [9] Martonoš [1]# Díraju je dečùrlija. Šimanovci [1]# Ako ȍće da bȑže ѝde, ȍnda švȉćne i vȋkne po ȉmenu, i mȁlo nȁtrag dȉrne kàmdžijom, i ȅto. Tovariševo [1]# Nísu ni dírnule tȏ što sam jȃ spȁkovala, […] ní su tȅle da jȅdu, ra zò čā rane. [10] Parage [1]


Izvedene reči:

  1. dirnuti [1]


Izrazi:

  1. Ne diraj u gomno da ti smrdi! ("ne treba se svađati s razdražljivom osobom"). [1]
  2. ne diraj u zoljino gnjezdo! ("ne treba se svađati s osobom koja je ljutite prirode, prznica, svađalica"). Jasenovo [1]

Reference uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić, dr Dragoljub Petrović; Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, Matica srpska, Novi Sad
  2. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 218.
  3. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 31.
  4. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 87, 104.
  5. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 123.
  6. Marija Špis, Fonološki opis govora Paraga. — SDZb, knj. HHHVII, 1991, 553—620, str. 582.
  7. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 208.
  8. Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  9. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 217.
  10. Marija Špis, Fonološki opis govora Paraga. — SDZb, knj. HHHVII, 1991, 553—620, str. 592.

Napomene uredi