distinktivan
distinktivan
distinktivan (srpski, lat. distinktivan) uredi
Pridev uredi
Značenja:
- koji služi za razlikovanje [1]
(značenje izvedeno preko sinonima) ret. distingviran ret., jedinstven, unikatan, drugojačiji ret., različan, atipičan, naročit, nesvakodnevan, originalan, nesličan, hrv. osebujan hrv., ekscentričan, nekonvencionalan, svojstven, redak, vanserijski, osobit, apartan, izuzetan, izvanredan, netipičan, odvojen, specijalan, partikularan, ekstravagantan, svojevrstan, drugojak, drugi, odelit, neočekivan, neobičan, izniman, pekulijaran ret., zaseban, drukčiji, nesvakidašnji, različit, neredovit, neprom. ekstra neprom., osoben, besprimeran, izdvojen, drugačiji, vanredan, neuobičajen, odličan, božanstven [1][n 1]
Sinonimi:
- razlikovan [1]
- ret. distingviran ret., jedinstven, unikatan, drugojačiji ret., različan, atipičan, naročit, nesvakodnevan, originalan, nesličan, hrv. osebujan hrv., ekscentričan, nekonvencionalan, svojstven, redak, vanserijski, osobit, apartan, izuzetan, izvanredan, netipičan, odvojen, specijalan, partikularan, ekstravagantan, svojevrstan, drugojak, drugi, odelit, neočekivan, neobičan, izniman, pekulijaran ret., zaseban, drukčiji, nesvakidašnji, različit, neredovit, neprom. ekstra neprom., osoben, besprimeran, izdvojen, drugačiji, vanredan, neuobičajen, odličan, božanstven [1]
Reference uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1