osoben

osoben (srpski, lat. osoben) uredi

Pridev uredi

osoben -a, -o, prid.

Značenja:

  1. (značenje izvedeno preko sinonima) ret. distingviran ret., jedinstven, unikatan, drugojačiji ret., različan, atipičan, naročit, nesvakodnevan, originalan, nesličan, hrv. osebujan hrv., ekscentričan, nekonvencionalan, svojstven, redak, vanserijski, osobit, apartan, izuzetan, izvanredan, distinktivan, netipičan, odvojen, specijalan, partikularan, ekstravagantan, svojevrstan, drugojak, drugi, odelit, neočekivan, neobičan, izniman, pekulijaran ret., zaseban, drukčiji, nesvakidašnji, različit, neredovit, neprom. ekstra neprom., besprimeran, izdvojen, drugačiji, vanredan, neuobičajen, distingviran ret., jedinstven, unikatan, drugojačiji ret., različan, atipičan, naročit, nesvakodnevan, originalan, nesličan, osebujan hrv., ekscentričan, nekonvencionalan, svojstven, redak, vanserijski, osobit, apartan, izuzetan, izvanredan, distinktivan, netipičan, odvojen, specijalan, partikularan, ekstravagantan, svojevrstan, drugojak, drugi, odelit, neočekivan, neobičan, izniman, pekulijaran ret., zaseban, drukčiji, nesvakidašnji, različit, neredovit, ekstra neprom., besprimeran, izdvojen, drugačiji, vanredan, neuobičajen, odličan, božanstven [1][n 1]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

Napomene uredi

  1. Ovo značenje je izvedeno preko sinonima. Molimo vas da zamenite ovaj šablon odgovarajućim opisom značenja.