očin

očin (srpski, lat. očin) uredi

Pridev uredi

očin -a, -o, prid.

Primeri:

  1. Pȓvo je tȏ píto kàkvo je stánje ȍčino, kȁko stòji s ѝmānjem. [1]
  2. Krѝsta vam bȍga ȍčinog. [2] [3] [4] Mokrin Srpski Krstur Novi Kneževac Sanad Novo Miloševo Itebej Farkaždin Ilandža Vršac Deska [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 178.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 108, 142.
  4. Sofija Rakić-Miloradović, O govoru Deske. — ESM, 3, 2001, 52—67, str. 61.

Napomene uredi