seljački

Prilog

uredi

seljački, pril.

Oblici:

  1. -a, -o [1]
  2. seljȃčki, sѐljāčki [1]

Značenja:

  1. Koji se odnosi na seljake i njihov način života; svojstven seljacima. [1]
  2. Dugačak kožni kaput opšiven krznom po rubovima. [1]
  3. Kola koja vuku konji. [2] Sremska Mitrovica Vrdnik Subotica Sivac Srpski Krstur Bašaid[1]
  4. Kuća koja je užom stranom okrenuta prema ulici. [1]
  5. Velika peć, zidana od čerpića ili valjaka blata i slame, ređe od kaljeva, sa zaobljenim vrhom, koja se nalazi u jednoj prostoriji a loži se iz druge ili spolja. [1]
  6. Isto. [1]
  7. Ekonomsko i radno udruženje poljoprivrednika. [1]
  8. Isto. [1]
  9. Mesto okupljanja i zabave za žitelje sela. [1]

Primeri:

  1. Ȍndak su se prȁvili peškíri sѐljāčki. [3] [4] Novi Sad Buđanovci Aradac [1]
  2. Ȍnda su tàko sѐljāčke dѐvōjke nòsile. Šimanovci [1]
  3. Kònofos, tȏ je bílo za sѐljāčke jàstuke, tȏ je plátno kòje je ù kocke, ȉma tȏ ѝ sade, i čàršavi su se prȁvili ò[d] tog. [1]
  4. Nȁš póso seljȃčki. [5] Vršac Žitište Zrenjanin Dobrica Borča [1]
  5. Kròjio je, šȉo, nȅkad rànije kad je bȉo mlȃd, bȗnde one sѐljāčke, dùcӣn tȏ se zòve i kòžuve kȍžne òne tàko kràtke od kȏža òno ѝšārano, prȕsluk, pr̀šnjāk, svȅ je šȉo. [6] Kovilj [1]
  6. Mȁti mi je bíla iz sѐljāčke kȕće. Sremska Kamenica [1]
  7. Rȍđen sam u sѐljāčku kȕću u Bašaídu. Bašaid Vizić [1]
  8. Kàdgod tȅ sѐljāčke kȕće nísu bíle betònӣrane  ; 2. ‘kuća čiji se ukućani bave poljoprivredom’. [7] Novi Sad Sot Sombor [1]
  9. Sȍba pȍvelika, pa sѐljāčka pȇć, tȃ zȋdana tàko, pa ȍkolo klúpa. [7] Perlez Kula Čenej Bačka Palanka Novi Bečej Jaša Tomić [1]
  10. Sȁd sam jȃ rȁčuno da nàmestim tȁmo ùnӯtra pȇć sѐljāčku, od kobàsӣca, od zȅmlje. Đala [1]
  11. Pa òne sѐljāčke pȅćke, pa ògrizine, pa se pȅko lȅbac, pa lѐpinje. Elemir [1]
  12. Ȍnda smo bíli u sѐljāčkoj rȃdnoj zȃdruzi. Bečej [1]
  13. Osnívali smo sѐljāčku rȃdnu zȃdrugu. Begeč [1]
  14. Ѝmali smo fùrunu sѐljāčku, pa bȉo onaj zàpećak. Begeč [1]
  15. Ù sobi je bíla sѐljāčka fùruna. [7] Rumenka [1]
  16. Tȏ smo mȉ sѐljāčko kȍlo, tàko se zválo, tȕ su ѝšli većѝnom seljáci, a kòji su zanàtlije, òni su ѝšli u Zànācki dȍm. Novi Sad [1]
  17. Òni su sѐljāčki žívili. Sremska Kamenica Novi Sad [1]


Reference

uredi
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Gordana Vuković—Žarko Bošnjaković—Ljiljana Nedeljkov, Vojvođanska kolarska terminologija. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1984, 258 str.
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 128.
  4. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 346.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 56, 60.
  6. Svetlana Malin-Đuragić, Ćurčijski zanat u Kovilju (rukopis).
  7. 7,0 7,1 7,2 Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.

Napomene

uredi