tȓn

tȓn (srpski, lat. tȓn) uredi

Imenica uredi

tȓn, m

Imenica uredi

tȓn, m

Imenica uredi

tȓn, m

Kategorije: bot.


Oblici:

  1. trn [1]

Značenja:

  1. Ononis spinosa. [1]
  2. Kao deo botaničkih naziva. [1]
  3. Crataegus oxyacantha. Lovra[1]
  4. Onopordon acanthium. [1]
  5. Ononis spinosa. [2] Neštin[1]
  6. Trnovita biljka. [1]

Primeri:

  1. Kòkōške dѝvije su žúte, òne lѐžu ȕ trsku, ù trnje. [3] [4] [5] Novo Miloševo Sivac Itebej Jasenovo [1]
  2. Bѝla je tȕ još i nȅka brána — nȅki su prȁvili od tȓnja, a nȅki od metála. Bačinci [1]
  3. Trnjine imaju mnogo trnja. Begeč [1]
  4. Tȏ lѝlavo cvѐta, a tȏ ѝma bódlje kot svȁkog lȋsta, pa nѐ smēš, ubòde ko ѝgla. Tȏ je zéčiji tȓn. Vȅliko dȍsta naráste, nѐ sme zȇc próći svȁki, ubòstӣ se. Zéčiji trn, ko ȉgle ѝma, tàko dȕgačko, nù[z] svaki lȋst ѝma ko ȉgle šѝljasto. [2] Bačka Palanka Deronje Despotovo Silbaš Tovariševo Obrež [1]
  5. Mȋ ga zovémo magarѐćiji tȓn, tȏ crvѐno cvàtӣ. Ȏn ѝmā ònu sȉtnu bódlju, a naráste ѝ ōn vȅliki, ràšӣri se na dòbrōj zѐmlji. Tȃj magarѐćiji tȓn što ga mȋ zovémo, crvѐno cvàtӣ. Crvѐno cvàtӣ i pròsipa ònu, ko gȍd òvӯ pȁučinu, štà li je, pròsipa, znȃš. Bòde, ȏn sȁv bòde. A zàtō ga kȃžu da zòvu, bȁš su ga zàtō kòd nās nȁzvāli magarѐćiji tȓn što, mȋ smo čúvali ȏvce, pa màgarac ȍde, pa tȏ nȉko nѐ jede, a ȏn odgríze, ȍnda su ga pò tōm nȁzvāli magarѐćiji tȓn. [2] Deronje [1]
  6. Tr̀njina, tȍ je ȉsto tȓn. Ráste tàko, ȉma bódljicu, kao sѝtnija trȅšnja. Tȍ ȍnda ȉsto kad dȏđe jȅsēn, kad je ùvati mrȁz, zàmetne, mȍš jȅsti. [6] Bukovac [1]


Izvedene reči:

  1. tȓnje [1]


Izrazi:

  1. Zabadati se kotrn u zdravu nogu ("stvarati teškoće bez potrebe"; "Zabada se ko trn u zdravu nogu"). Jasenovo [1]
  2. provesti se ko bos potrnju ("loše proći"; "Provo se ko bos po trnju"). Jasenovo Vršac [1]
  3. sedeti ko natrnje ("biti u stanju neizvesnosti"; "Sedim ko na trnje"). Jasenovo [1]

Reference uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. 2,0 2,1 2,2 Marija Špis-Ćulum, Fitonimija jugozapadne Bačke. — SDZb, H£I, 1995, 397—490.
  3. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 123.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 34.
  5. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 84.
  6. 6,0 6,1 Dejan Miloradov, Dendronimi Fruške gore (rukopis).
  7. Svetlana Malin-Đuragić, Ribarska terminologija Koviljskog rita (rukopis magistarskog rada).

Napomene uredi