učiti

Srpski

učiti (srpski, lat. učiti)

Glagol

učiti, {{{vid}}} nesvrš.

Slogovi: u·či·ti


Značenja:

[1.] Sticati i obogaćivati duh i umnost znanjem.
[2.] Stremiti ka spoznaji i uviđenom znanju.
[1.1.] U sanskrtu nailazimo na korenski glagol उच् (čita se) u trećem licu jednine उच्यति [1] (čita se) učjati sa značenjem:
[1.1.1.] navići se na, biti naviknut na
[1.1.2.] voleti nešto, uživati u, osećati zadovoljstvo u, uživati

Poreklo:

[1.1.] iz praslavenskog: *učiti → staroslavenski: učiti

Primeri:

[1.1.] Ako je učiti (drugog) teško, onda je učiti učiteljstvu još teže. (Apokalipsa sitnog grijeha, Arhiepiskop Jovan)
[1.2.] Moraš da učiš, da stekneš naviku.
[1.3.] Ne mogu u pozorište imam da učim.
[1.4.] Voli dete da uči i tek kad nauči gradivo onda je zadovoljan.
[1.5.] Učimo i rastemo svaki dan.

Izreke i poslovice:

[1.1.] Čovek se uči dok je živ.

Asocijacije:

[1.1.] trenirati, vaspitati[2]
[2.1.] štrebati [2]

Izvedene reči:

[1.1.] učen (čovek), učenik, učenje, učionica, učitelj, učiteljica



Prevodi

Reference

  1. Sanskrt: [[1]]
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Ćosić, Pavle; et al. (gl. asistent i stručni konsultant Bojana Đorđević) (2008). Rečnik sinonima. Beograd: Kornet. ISBN 978-86-86673-09-1.  (COBISS)