džukela

džukela

džukela (srpski, lat. džukela)

Imenica

džukela, ž

Padež	Jednina	Množina
Nominativ	džukela	džukele
Genitiv	džukele	džukela
Dativ	džukeli	džukelama
Akuzativ	džukelu	džukele
Vokativ	džukelo	džukele
Instrumental	džukelom	džukelama
Lokativ	džukeli	džukelama

Slogovi: džu·ke·la,  mn. džu·ke·le

Značenja:

1. lat. Canis familiaris

2. loš, pokvaren i zao čovek

Sinonimi:

1. zool. pseto zool., ker, kuče, fam. džukac fam.
2. pogančina, protuva, nepoštenjak, izrod, pokvarenjak, gnjida, prasac, svinja, prepredenko, hipokrit, moralna nula, zlobnik, nar. šugavac nar., životinja, perfidnik, bednik, arh. vancaga arh., fam. ljiga fam., bruka, bestidnik, reg. šuft reg., bezočnik, pakosnik, nečovek, mufljuz, krmak, smutljivac, rđa nar., pritvorica, mekušac, podlac, ugursuz arh., palavorda reg., pretvorica reg., moralno smeće, besramnik, galijot arh., nevaljalac, beskičmenjak, nevaljalko, đubre (od čoveka), spletkaroš, hahar arh., smrad fam., prokletnik, drkadžija nar., džukac, mutikaša, bitanga, uštva, ret. odljud ret., kurvin sin nar., đavo, probisvet, prepredenjak, moralna nakaza, mutivoda, nečasnik, podmuklica, farisej arh., nitkov, bezobraznik, bezvrednik, zloća, ništavac, drznik, hulja, smrdljivac fam., pička nar., prevarant, stoka, nesreća, antihrist, ljigavac fam., prevrtljivac, dvostruki igrač, pizda nar., pseto, licemer, mamlaz, neotesanac, dvoličnjak, smeće, gnus fam., krpa (od čoveka), balabander, guja, stodlaka ret., fukara nar., pretvornik, ništarija, govno nar., živina, moralni imbecil, baraba

Primeri:

[1]Mlađi vodi za uzicu neku džukelu i ima trumbetu u ruci, stariji poneo kavez sa pticom. (B. Nušić. Kirija, drugi čin)

[2]Bitango, džukelo, nakazo! (D. Vasić. Resimić Dobošar)