distinktivan

distinktivan (srpski, ćir. distinktivan) uredi

Pridev uredi

distinktivan -a, -o, prid.

Značenja:

  1. koji služi za razlikovanje[1]
  2. (značenje izvedeno preko sinonima) božanstven, drugojak, različit, izniman, vanredan, neobičan, ret. pekulijaran ret., neočekivan, netipičan, zaseban, različan, osobit, nesvakidašnji, neuobičajen, izuzetan, drugi, neredovit, izvanredan, vanserijski, drukčiji, originalan, distinktivan, apartan, drugačiji, odelit, neprom. ekstra neprom., distingviran ret., nesvakodnevan, redak, drugojačiji ret., naročit, ekscentričan, jedinstven, izdvojen, odvojen, besprimeran, nekonvencionalan, partikularan, hrv. osebujan hrv., ekstravagantan, nesličan, osoben, svojevrstan, unikatan, specijalan, atipičan, svojstven, odličan [1][n 1]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Pavle Ćosić i saradnici, Rečnik sinonima, Beograd 2008, ISBN 978-86-86673-09-1

Napomene uredi

  1. Ovo značenje je izvedeno preko sinonima. Molimo vas da zamenite ovaj šablon odgovarajućim opisom značenja.