Викиречник

kȁko

kȁko

kȁko (srpski, ćir. kȁko)

uredi

Prilog

uredi

Prilog

uredi

kȁko, pril.

Veznik

uredi

kȁko, vzn.

Značenja:

  1. Za način. [1]
  2. U pravom upitnom značenju. [1]
  3. U vremenskim rečenicama. [1]

Primeri:

  1. Mȍžeš tȋ ráditi kȁko, kad nȇćeš čúvati. [2] Itebej [1]
  2. Dȉ je kȁko zèmlja. [2] Boka Đala Srpski Krstur Novi Bečej Žitište Tomaševac Farkaždin Vršac Sefkerin [1]
  3. Kȁko gođ ùrādim, ní ti je dòbro. Lovra [1]
  4. Kȁko ti se sȉme? Kumane Jasenovo [1]
  5. Kȁko j[e] uvátio mòju réklu, tózna ȉspade. [3] Perlez [1]
  6. Ȍma kȁko ȗđe nȅko, a ȏn narédio da ljȗdi àrlūčedu. Itebej [1]
  7. Kȁko se to ràzdēli, ȍma se vrȃtu kȕći. Srpski Krstur [1]


Sinonimi:

  1. kakon [1]


Izrazi:

  1. Kako bude ("neizvesno kako, bilo kako"; "Meni će doteći, a drugima kako bude"). Sombor [1]

Reference

uredi
  1. ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. ↑ 2,0 2,1 Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 282.
  3. ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 429.

Napomene

uredi
Preuzeto iz „https://sr.wiktionary.org/w/index.php?title=kȁko&oldid=547958”