ruža

ruža (srpski, ćir. ruža) uredi

Imenica uredi

ruža, ž

Imenica uredi

ruža, ž

Kategorije: bot.bot.bot.


Oblici:

  1. rúža [1]

Značenja:

  1. Rosa. [2] [3] Lupak Vodnik Klokotič Ravnik Jabalče Nermiđ Krašovo[1]
  2. Rosa canina. [1]
  3. Isto. [1]
  4. Isto. Novi Sad[1]
  5. Ukras, šara u obliku ruže. [1]
  6. Središnji deo božićnog kolača u obliku ruže. [1]
  7. Šara na liciderskom kolaču. [1]
  8. Deo šprica za prskanje vinograda. [1]
  9. Ukrasna mesingana pločica na kaišu koji stoji na čelu konja. [1]
  10. Deo mesa od buta. [1]
  11. Tanacetum indicum. [1]
  12. Artemisia vulgaris. [1]

Primeri:

  1. Sáma jȃ presàđīvam mòje rúže, većem mi je céla bášća pȕna svakojáki. Boka [1]
  2. Òvē rúže su kàlemljene. Bačinci [1]
  3. Ȍn je [venac] sȁv ot prȗća, ȉma ovȁko rúže, namȅšćeno svȅ lȇpo. [4] [5] Jasenovo Susek Laćarak Sviloš Sremska Mitrovica Sivac Turija Ravno Selo Đala Novo Miloševo Jaša Tomić Šurjan Neuzina Izbište Čenej [1]
  4. Tȏ je dìvija rúža, òna ìma šípak, cvèta na Bègeju kolko òćete i dìgod. [6] Bačka Palanka [1]
  5. Kȍnjski bòsiljak, slȅz, ȉmamo šȋpaka — tȏ je dìvija rúža. [7] [8] [6] Kovilj Pivnice Deronje Despotovo Parage Silbaš Tovariševo Obrovac Kovilj Mokrin [1]
  6. Rúža, tȍ je òna dìvlja. Mȉ kȃžemo dìvlja rúža. [9] [6] [5] Bukovac Neštin Erdevik Vrdnik Čortanovci Vajska Bođani Čenej [1]
  7. Na nogama su devojke nosile crvene ili plave somotske papuče na „štikle” (pete), ukrašene vezom „na ruže”. [10] [1]
  8. Ukrašavane su [čakšire] šarama (ruže, lale i dr.) od „berlinera”. [11] [12] Jarkovac [1]
  9. Ȕzmem štòfane (kafetuke), štòfane sa bòrdo rúžama u ćòškovima. Dobrinci [1]
  10. Tȕ sam kȍsovski vȇz [napravila], svȅ tàke rúže. Novi Sad [1]
  11. Tȗ su pridevèni òni cvȅtovi, òne sȍmotske rúže. Obzir [1]
  12. Jȃ sam štrȉkala džȅmper bélo i súro, pa takȍ u kȍcke, karȋrano, pa na rúže. Banatska Palanka Izbište [1]
  13. Takve želje su izricane pri dizanju „ruže” sa kolača. [1]
  14. U nekim selima Srema ružu sa kolača su čuvali do setve pšenice kada su je mrvili u seme ili su pak bosiljak iz ruže sa velikog kolača zaoravali u prvu brazdu pri oranju za žito. [13] [1]
  15. Gornji ukras od kolača, zvani „ruža”, domaćica je ostavljala da stoji u kući preko cele godine ( — Sp) [LSp]. [14] [1]
  16. Zȋmska rúža bȕde lȅpša i krùpnīja kad se ràsādi, nego kad je gústa. Bačinci [1]
  17. Zȋmske rúže ȉmam, ȅno, òve gladióle sam posádila. Veliki Gaj Susek Laćarak Sviloš Đurđevo [1]
  18. Jȃko se téško uščùpa. Tȏ mȍ[že]š čȉstiti dvȍrīšte. Ȉma tȏ kòd nās tȗ. Kȍ dìvija rúža. Jȅste dìvija rúža, lȋst dìvije rúže, al je dìvija. Jȅste, dìvija rúža. Nȇma tȏ cvȇta, sàmo jo[j] je lȋst na rúžu, i mȋ kȃžemo dìvija rúža. Lȋst je rúžin i ȍnda mȋ kȃžemo ȅv[o] dìvija rúža kad otséčemo. [6] Silbaš [1]


Sinonimi:

  1. kalanćov [1]


Izrazi:

  1. Ne cvetaju muruže ("ne ide mu dobro, nije kako je očekivao"). Sombor [1]
  2. Rumen ko ˜ Jasenovo [1]
  3. uzetiružu ("preuzeti kumstvo pri nekom verskom obredu za sledeću godinu"; "Kum na kram bio je Miodrag, a ružu ne znam ko je uzeo"). Čenej [1]

Reference uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 1,33 1,34 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Jovan Živojnović, Krašovani — beleške, narodni običaji i primeri jezika. — LMS, 243, 1907, 52—79, str. 73.
  3. Mihaj N. Radan, Karaševska mitološka i demonološka leskika. — KŽ, 4 (128), decembar 2002, 10—12, str. 11.
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 32.
  5. 5,0 5,1 Biljana Marić, Iz leksike Čeneja (rumunski Banat) (rukopis diplomskog rada).
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 Marija Špis-Ćulum, Fitonimija jugozapadne Bačke. — SDZb, H£I, 1995, 397—490.
  7. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 146.
  8. Svetlana Malin-Đuragić, Ribarska terminologija Koviljskog rita (rukopis magistarskog rada).
  9. Dejan Miloradov, Dendronimi Fruške gore (rukopis).
  10. Rajko R. Nikolić, Šajkaška narodna nošnja. Srpske narodne nošnje u Vojvodini. Novi Sad (Matica srpska), 1953, 57—75, str. 72.
  11. Milenko S. Filipović, Vojvođanski ćilimi u narodnim običajima. — ZDN, 2, 1951, 75—82, str. 76, 81.
  12. Milenko S. Filipović, Različita etnološka građa iz Jarkovca (u Banatu). — ZDN, 11, 1955, 81—117, str. 94.
  13. Mila Bosić, Žitarice u plodonosnoj magiji kod Srba u Vojvodini. — Rad, 31, 1988—1989, 171—193, str. 179.
  14. Vera Milutinović, Krsna slava u jugoistočnom Banatu. — Rad, 3, 1954, 281—284, str. 282.

Napomene uredi