tutanj

tutanj (srpski, ćir. tutanj) uredi

Imenica uredi

tutanj, m

Oblici:

  1. tutnja [1]
  2. tȗtanj [1]
  3. upotrebljeno, imperativno [1]
  4. tȕtanj Novi Bečej [1]

Značenja:

  1. Snažan i dugotrajan zvuk koji se razleže od grmljavine, eksplozije i sl. [1]
  2. Beži, gubi se. [1]

Primeri:

  1. Níje tȏ trȁjalo dȕgo, čȕo se tȗtanj. Aradac Novo Miloševo [1]


Sinonimi:

  1. džada [1]


Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.

Napomene uredi