svinjar

svinjar (srpski, lat. svinjar) uredi

Imenica uredi

svinjar, m

Pridev uredi

svinjar -a, -o, prid.

Oblici:

  1. -ára [1]
  2. svinjȃr Borča Vršac Izbište [2], svѝnjār [1]
  3. -o Su, -a [1]
  4. svinjȃr [1]
  5. svinjȃr [1]

Značenja:

  1. Osoba koja za platu čuva seoske svinje. [1]
  2. Naziv koji jedan od članova porodice dobija nakon rezanja Božićnog kolača. [3] Senpeter[1]

Primeri:

  1. Ali bȉo je svѝnjār ȍpštӣnski. Kula [1]
  2. Ȍnda sam jȁ tȍ čúvala: kàdgod gȕske, kàdgod svȋnje, ak nȇmamo svinjára. Obzir [1]
  3. Kod nȃs níje fùrtum bȉo samo jѐdan svѝnjār. Gȁzda je ѝmo svȁki svòjeg, a nȃs nȅkolko kȗća se skȕpimo, nȃjmimo jѐdnog svinjára, ròvāšimo svȋnje, i ȏn i čȗva. Šurjan [1]
  4. Nek se ùda mòja Vȅrica u Tomašȇvce makar za svinjára. [4] [5] [6] [7] [8] Tomaševac Jamena Morović Gibarac Molovin Sremska Rača Višnjićevo Bačinci Sot Berkasovo Martinci Erdevik Grabovci Klenak Platičevo Hrtkovci Jarak Voganj Šuljam Ležimir Neštin Sviloš Kupinovo Ogar Jazak Vrdnik Čerević Boljevci Karlovčić Prhovo Mali Radinci Neradin Sremska Kamenica Bukovac Surčin Vojka Golubinci Maradik Krušedol Batajnica Belegiš Novi Slankamen Krčedin Subotica Stapar Deronje Tovariševo Bačka Palanka Begeč Futog Ravno Selo Zmajevo Turija Nadalj Gospođinci Čurug Žabalj Kać Banatsko Aranđelovo Mokrin Novo Miloševo Melenci Taraš Itebej Jaša Tomić Neuzina Boka Orlovat Opovo Deska Ivanda [1]
  5. U Kikindi, Bašaidu i Mokrinu ovoga zovu „svinjar", a igru nazivaju „Igra svinjara". [9] Mokrin Kikinda Bašaid [1]
  6. A svѝnjār ùvāti pa štápom òpēt ožѐži. [10] Buđanovci Kovilj [1]
  7. Onȁj koji je svinjȃr, tȁj tȅra tȁj kȁmen, a ȍvi mu ne dádu da dotȅra u tu rȕpu, mu oterȋvadu. Ako je ȍn bȑz, kad jȁ udȁrim, ȍn mi ȕzme rȕpu, ȍnda sam jȃ svinjȃr. Jasenovo [1]


Izvedene reči:

  1. svinjárov [1]


Izrazi:

  1. Zàvrn dupe svinjáru ("vrsta dečije igre u kojoj se koriste štapovi i limenka"; "Òmiljeno nam je bílo na ledѝni da ѝgramo zàvrn dupe svinjár"). Novi Sad [1]

Reference uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Prva knjiga: Uvod i fonetizam. — SDZb, HV, 1994, 419 str, str. 55.
  3. Ivana Lovrenski, Leksika pojedinih običaja i narodnih verovanja u govoru Srba u Velikom Senpetru (rukopis diplomskog rada).
  4. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 8.
  5. Anđelka Petrović, Pastirska terminologija Bukovca (rukopis diplomskog rada).
  6. Žarko Bošnjaković, Pastirska terminologija Srema. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1985, 174 str.
  7. Milivoje Milosavljević, Stočarstvo u severnom Banatu. — Rad, 12— 13, 1964, 69—101, str. 80.
  8. Gordana Vuković, Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini. Novi Sad (Filozofski fakultet), 1988, 508 str.
  9. Aleksandar R. Stefanović, Dečije igre u severnom Banatu. — Rad, 23—24, 1974—1978, 77—109, str. 99.
  10. Berislav M. Nikolić, Sremski govor. — SDZb, HIV, 1964, 201—413, str. 367.

Napomene uredi