стоицизам

stoicizam

Srpski

stoicizam (srpski, lat. stoicizam)

Padež Jednina Množina
Nominativ stoicizam stoicizmi
Genitiv stoicizma stoicizma
Dativ stoicizmu stoicizmima
Akuzativ stoicizam stoicizme
Vokativ stoicizme stoicizmi
Instrumental stoicizmom stoicizmima
Lokativ stoicizmu stoicizmima


Imenica

stoicizam, m

Slogovi: sto-i-ci-zam,  mn. sto-i-ci-zmi


Značenja:

Stoicizam (ili stoa) je bio filozofski pravac popularan od 4. veka p.n.e., posebno među obrazovanom elitom antičke Grčke i Rimskog carstva. Njen osnivač je Zenon (333—264. p.n.e.) iz današnje Larnake. Tvrdili su da svetom vlada svetski um, sudbina. Centralni problem kojim su se bavili je bila etika. Osnovni moto stoika bio je „život u skladu sa prirodom“. Stoičku školu zabranio je vladar Justinijan I 529. godine, uz obrazloženje da potiče iz paganstva i da nije u skladu sa hrišćanstvom.

Primeri:

  1. Najvažnije vrline su razumnost, pravednost i umerenost.
  2. Mudar čovek živi u skladu sa prirodom i sopstvenim razumom, jer tako postiže duševni mir.
  3. Stoicizam je promovisan kao način života koji se ne dokazuje rečima, već delima.
  4. Druga poznata stoička izreka je „blažen je onaj ko je zadovoljan onim što ima“.
  5. Smatrali su da čovek treba da se suprotstavlja nagonima koje stvaraju ljubav, strast, mržnja, strah, bol, itd.


Prevodi

Reference

Srodni članci sa Vikipedije:

[1] stoicizam

Makedonski

Izgovaranje

  • MFA(ključ): [stɔˈit͡si`zam] invalid IPA characters (`)

Imenica

stoicizam (stoicizamm

  1. stoicism

Deklinacija