plemić

Srpski

plemić (srpski, ćir. plemić)

Padež Jednina Množina
Nominativ plemić plemići
Genitiv plemića plemića
Dativ plemiću plemićima
Akuzativ plemića plemiće
Vokativ plemiću plemići
Instrumental plemićem plemićima
Lokativ plemiću plemićima


Imenica

plemić, m

Slogovi: ple-mić,  mn. ple-mi-ći


Značenja:

[1] muška osoba, koja pripada plemstvu i uobičajno nosilac neke titule

Poreklo:

[1.1.] više rodova ili bratstva, okupljenih oko zajedničkog plamena -> su pripadnici (članovi) jednog plemena -> oni čine dela, koja su za opštedobro i zato su plemenita -> osobe sa takvom pripadnošću i delima pripadaju plemstvu -> a jedan član je plemić
niz reči: plamen -> pleme -> plemenitost -> plemstvo -> plemić

Primeri:

...


Prevodi

Reference

  1. Ćosić, Pavle; et al. (gl. asistent i stručni konsultant Bojana Đorđević) (2008). Rečnik sinonima. Beograd: Kornet. ISBN 978-86-86673-09-1.  (COBISS)