sin

Srpski

Padež Jednina Množina
Nominativ sin sinovi
Genitiv sina sinova
Dativ sinu sinovima
Akuzativ sina sinove
Vokativ sine sinovi
Instrumental sinom sinovima
Lokativ sinu sinovima


Imenica

sin, m

Oblici:

[1.1.] molitvi, sin [1]

Slogovi: sin,  mn. si-no-vi


Značenja:

[1.] Osoba muškog pola u odnosu na svoje roditelje. [1]
[1.1] U sanskrtu nailazimo na imenicu muškog roda सूनु [2] (čita se) sunu , jedno od značenja je istovetno kao i u srpskom jeziku.
[2.] Sin koji liči na majku. Vršac[1]
[3.] Osoba muškog ili ženskog roda kojoj se prijateljski i intimno obraća starija osoba. [1]
[4.] Sin božji. [1]

Poreklo:

[1.1.] iz praslavenskog:

Sinonimi:

[1.1.]


Primeri:

[1.1.] Ȅ, kad mi nàrāsto sȋn i kad je bȉo već mòmak, prodámo svȕ lȍšu [zemlju] i kȗpimo dòbru. Deronje [1]
[1.2.] Òstala je sa trȍje sinóva. [3] [4] [5] [6] [7] [8] Tomaševac, Bačinci, Šimanovci, Sremska Mitrovica, Martonoš, Gospođinci, Begeč, Novi Sad, Novo Miloševo, Bašaid, Kumane, Melenci, Aradac, Zrenjanin, Veliki Gaj, Sefkerin, Vršac, Izbište, Vračev Gaj, Batanja, Deska [1]
[1.3.] Ȍnda mi [j]e ȕmrla žèna pa je dòšo sȋn kod mène i snȃ, pa sȁd žívim kòd njī. Novi Bečej [1]
[1.4.] Pȍsle gȍdin dána sȋnovog venčánja, ròdio se sȋn mu. Novi Sad [1]
[3.1.] Nȉkad jȁ njoj nísam kázla: štȍ se, sȋne, ne ùdaš? Štȁ jȁ mȃrim. Bačko Petrovo Selo, Vršac [1]
[4.1.] Ȍndak bȃca óraje i prèkrsti òca, sȋna, dùha — ámin. Tomaševac [1]

Izrazi:

[1.5.] kàki òtac tàki ˜, kàkva mȁti tàka ćȋ ("muško dete ima osobine oca a žensko majke"). Vršac [1]
[1.6.] Kákav ótac, tákav ˜ Vršac [1]
[1.7.] Dok se otac rodi sin po kući hodi ("kada se u peći pre hleba peku pogačice"). Novo Miloševo [1]
[1.8.] od óca na sȋna ("s generacije na generaciju"). Vršac [1]
[2.1.] ˜ ga mȁterin ("blaga psovka"). Novo Miloševo [1]

Asocijacije:

[1.1.]

Izvedene reči:

[1.1.] sinov [1]
[1.1.] sinovlji [1]



Prevodi

  • Kurdski kurmandži:

Reference

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
  2. Sanskrt: [[1]]
  3. Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 15.
  4. Sofija Rakić-Miloradović, Izveštaj o dijalektološkom istr. živanju govora Batanje. — ESM, 3, 2001, 43—51, str. 46.
  5. Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 30, 31, 165.
  6. Sofija Rakić-Miloradović, O govoru Deske. — ESM, 3, 2001, 52—67, str. 53, 59.
  7. Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 124, 126, 131, 133, 150.
  8. Miroslav Nikolić, Neke osobine srpskog govora u Čipu kod Budimpešte. — JF, H£IH, knj. HII, 1993, 137—153, str. 142, 146.