sin
sin
Jezici (1)
Padež | Jednina | Množina |
---|---|---|
Nominativ | sin | sinovi |
Genitiv | sina | sinova |
Dativ | sinu | sinovima |
Akuzativ | sina | sinove |
Vokativ | sine | sinovi |
Instrumental | sinom | sinovima |
Lokativ | sinu | sinovima |
Imenica
sin, m
Oblici:
Slogovi: sin, mn. si-no-vi
Značenja:
- [1.] Osoba muškog pola u odnosu na svoje roditelje. [1]
- [1.1] U sanskrtu nailazimo na imenicu muškog roda सूनु [2] (čita se) sunu , jedno od značenja je istovetno kao i u srpskom jeziku.
- [2.] Sin koji liči na majku. Vršac[1]
- [3.] Osoba muškog ili ženskog roda kojoj se prijateljski i intimno obraća starija osoba. [1]
- [4.] Sin božji. [1]
Poreklo:
- [1.1.] iz praslavenskog:
Sinonimi:
- [1.1.]
Primeri:
- [1.1.] Ȅ, kad mi nàrāsto sȋn i kad je bȉo već mòmak, prodámo svȕ lȍšu [zemlju] i kȗpimo dòbru. Deronje [1]
- [1.2.] Òstala je sa trȍje sinóva. [3] [4] [5] [6] [7] [8] Tomaševac, Bačinci, Šimanovci, Sremska Mitrovica, Martonoš, Gospođinci, Begeč, Novi Sad, Novo Miloševo, Bašaid, Kumane, Melenci, Aradac, Zrenjanin, Veliki Gaj, Sefkerin, Vršac, Izbište, Vračev Gaj, Batanja, Deska [1]
- [1.3.] Ȍnda mi [j]e ȕmrla žèna pa je dòšo sȋn kod mène i snȃ, pa sȁd žívim kòd njī. Novi Bečej [1]
- [1.4.] Pȍsle gȍdin dána sȋnovog venčánja, ròdio se sȋn mu. Novi Sad [1]
- [3.1.] Nȉkad jȁ njoj nísam kázla: štȍ se, sȋne, ne ùdaš? Štȁ jȁ mȃrim. Bačko Petrovo Selo, Vršac [1]
- [4.1.] Ȍndak bȃca óraje i prèkrsti òca, sȋna, dùha — ámin. Tomaševac [1]
Izrazi:
- [1.5.] kàki òtac tàki ˜, kàkva mȁti tàka ćȋ ("muško dete ima osobine oca a žensko majke"). Vršac [1]
- [1.6.] Kákav ótac, tákav ˜ Vršac [1]
- [1.7.] Dok se otac rodi sin po kući hodi ("kada se u peći pre hleba peku pogačice"). Novo Miloševo [1]
- [1.8.] od óca na sȋna ("s generacije na generaciju"). Vršac [1]
- [2.1.] ˜ ga mȁterin ("blaga psovka"). Novo Miloševo [1]
Asocijacije:
- [1.1.]
Izvedene reči:
Prevodi
|
|
Reference
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 Rečnik srpskih govora Vojvodine, izmenjeno i dopunjeno izdanje u 4 toma, priredili mr Dejan Miloradov, Katarina Sunajko, mr Ivana Ćelić i dr Dragoljub Petrović, Matica srpska, Novi Sad.
- ↑ Sanskrt: [[1]]
- ↑ Pavle Ivić—Žarko Bošnjaković—Gordana Dragin, Banatski govori šumadijsko-vojvođanskog dijalekta. Druga knjiga: Morfologija, sintaksa, zaključci, tekstovi. — SDZb, HVIII, 1997, 586 str, str. 15.
- ↑ Sofija Rakić-Miloradović, Izveštaj o dijalektološkom istr. živanju govora Batanje. — ESM, 3, 2001, 43—51, str. 46.
- ↑ Ivan Popović, Govor Gospođinaca u svetlosti bačkih govora kao celine. Beograd (SANU, Posebna izdanja, knjiga SLHHV, Odeljenje literature i jezika, knjiga 21), 1968, 248 str, str. 30, 31, 165.
- ↑ Sofija Rakić-Miloradović, O govoru Deske. — ESM, 3, 2001, 52—67, str. 53, 59.
- ↑ Nevenka Sekulić, Zbirka dijalekatskih tekstova iz Vojvodine. — SDZb, HHVII, 1981, 107—306, str. 124, 126, 131, 133, 150.
- ↑ Miroslav Nikolić, Neke osobine srpskog govora u Čipu kod Budimpešte. — JF, H£IH, knj. HII, 1993, 137—153, str. 142, 146.