ustanik

Srpski

Padež Jednina Množina
Nominativ ustanik ustanici
Genitiv ustanika ustanika
Dativ ustaniku ustanicima
Akuzativ ustanika ustanike
Vokativ ustaniče ustanici
Instrumental ustanikom ustanicima
Lokativ ustaniku ustanicima


Imenica

ustanik, m

Slogovi: u-sta-nik,  mn. u-sta-ni-ci


Značenja:

[1.] Onaj koji diže bunu protiv političke vlasti [1] u ili na svojoj zemlji meštanin, koji živi na tom području ili pripadnik naroda, kome pripada zemlja. U ovu kategoriju ne spadaju došljaci, okupator i njihov porod.

Poreklo:

[1.1.] iz praslavenskog:

Sinonimi:

[1.1.] buntovnik, pobunjenik [1]


Primeri:

[1.1.]


Asocijacije:

[1.1.] ustanak

Izvedene reči:

[1.1.] [[]]


Reference

  1. 1,0 1,1 Ćosić, Pavle; et al. (gl. asistent i stručni konsultant Bojana Đorđević) (2008). Rečnik sinonima. Beograd: Kornet. ISBN 978-86-86673-09-1.  (COBISS)

Srodni članci sa Vikipedije:

[1] ustanik