ustanik
ustanik
Падеж | Једнина | Множина |
---|---|---|
Номинатив | ustanik | ustanici |
Генитив | ustanika | ustanika |
Датив | ustaniku | ustanicima |
Акузатив | ustanika | ustanike |
Вокатив | ustaniče | ustanici |
Инструментал | ustanikom | ustanicima |
Локатив | ustaniku | ustanicima |
Именица
ustanik, м
Слогови: u-sta-nik, мн. u-sta-ni-ci
Значења:
- [1.] Onaj koji diže bunu protiv političke vlasti [1] u ili na svojoj zemlji meštanin, koji živi na tom području ili pripadnik naroda, kome pripada zemlja. U ovu kategoriju ne spadaju došljaci, okupator i njihov porod.
Порекло:
- [1.1.] iz praslavenskog:
Примери:
- [1.1.]
Асоцијације:
- [1.1.] ustanak
Изведене речи:
- [1.1.] [[]]
Референце
- ↑ 1,0 1,1 Ћосић, Павле; et al. (гл. асистент и стручни консултант Бојана Ђорђевић) (2008). Речник синонима. Београд: Kornet. ISBN 978-86-86673-09-1. (COBISS)
Сродни чланци са Википедије:
- [1] ustanik